Njemačka uvodi novi model mirovinske štednje za djecu. Država će im od šeste do osamnaeste godine uplaćivati deset eura mjesečno, a novac bi im trebao pomoći kada jednog dana odu u mirovinu. Na prvi pogled riječ je o dobrodošloj pomoći, no otvara se pitanje koliko će tih deset eura zaista vrijediti kada današnja djeca navrše 65 godina.
Njemački Bundestag 16. 10. podržao je zakon o takozvanoj Frühstart-Rente, odnosno ranom početku mirovinske štednje. Program bi trebao započeti 2027. godine, a prvo će obuhvatiti djecu rođenu 2020. i 2021. godine.
Prema predviđenom modelu, država će za svako dijete uplaćivati deset eura mjesečno, odnosno 120 eura godišnje. Tijekom dvanaest godina tako će ukupno izdvojiti 1.440 eura po djetetu.
Međutim, taj novac neće biti dostupan roditeljima, niti će ga djeca moći koristiti kada postanu punoljetna. Riječ je o namjenskoj mirovinskoj štednji, a isplata je u pravilu predviđena tek nakon 65. godine života.
Dnevnik Dijaspore napravio je matematičku analizu kroz pitanje je li štednja besmislena, a možda i podvala.
Kako od 1.440 eura nastaje 53.000 eura?
Njemačko Ministarstvo financija u predstavljanju projekta navodi da bi se državnih 1.440 eura do djetetove punoljetnosti moglo povećati na približno 2.200 eura, a do 65. godine čak na oko 53.000 eura.
Takva računica temelji se na pretpostavljenom prosječnom godišnjem prinosu od sedam posto.
Novac se, naime, neće samo čuvati na računu, nego ulagati na tržištu kapitala, ponajprije u široko rasprostranjene dioničke fondove, što je već samo posebi nesigurno, odnosno rizično.
No, sedam posto nije zajamčena zarada. Tržišta mogu rasti, ali i padati, a konačan rezultat ovisit će o kretanju vrijednosti ulaganja tijekom više desetljeća.
A što je i sa inflacijom?
Upravo se ovdje nalazi jedan od najvažnijih dijelova cijele priče.
Novac koji će današnja djeca dobiti za gotovo 60 godina neće imati istu kupovnu moć kao danas.
Primjerice, ako prosječna godišnja inflacija tijekom tog razdoblja bude dva posto, današnjih 100 eura za 60 godina odgovaralo bi približno 328 eura budućih cijena.
Drugim riječima, za ono što danas možemo kupiti za 100 eura, tada bi nam trebalo više od 300 eura.
Isto vrijedi i za mirovinsku štednju.
Ako dijete sa 65 godina na računu bude imalo 53.000 eura, taj bi iznos, uz pretpostavku prosječne inflacije od dva posto tijekom 59 godina, imao kupovnu moć od približno 16.500 današnjih eura.
Uz inflaciju od tri posto, njegova bi današnja vrijednost bila tek oko 9.300 eura. Inflacija može biti i veća. Uglavnom raste.
To ne znači da je štednja beskorisna, nego da veliki iznosi prikazani u budućim eurima mogu zvučati znatno impresivnije nego što će biti njihova stvarna kupovna moć.
Što ako prinos bude manji od očekivanog?
Dugoročni prinos od sedam posto nije nemoguć, ali nije ni siguran.
Ako bi prosječan godišnji prinos bio niži, konačna vrijednost štednje bila bi znatno manja od iznosa koji se pojavljuju u državnim projekcijama.
Zato je važno razlikovati izračune temeljene na pretpostavkama od novca koji je djeci stvarno zajamčen.
Je li deset eura mjesečno dovoljno?
Deset eura mjesečno samo po sebi ne može riješiti problem budućih mirovina.
Čak i uz uspješno dugoročno ulaganje, riječ je prvenstveno o dodatnoj štednji, a ne o iznosu od kojeg će budući umirovljenici moći živjeti.
Njemačka vlada naglašava da je cilj programa potaknuti djecu i roditelje na rano ulaganje te stvoriti početni kapital koji će se kasnije moći dodatno povećavati.
Roditelji će, ako žele i mogu, imati mogućnost uplaćivati vlastiti novac na dječji mirovinski račun.
Međutim, time se otvara i pitanje razlika među obiteljima. Djeca čiji roditelji imaju dovoljno novca za dodatne uplate s vremenom bi mogla prikupiti znatno veće iznose od djece koja će ovisiti isključivo o državnih deset eura.
Prednost njemačkog modela jest činjenica da djeca dobivaju početni kapital bez obzira na financijske mogućnosti svojih roditelja. Dugoročno ulaganje može taj novac značajno povećati, a rano upoznavanje sa štednjom i tržištem kapitala također ima svoju vrijednost.
Ipak, ostaje pitanje koliko je deset eura mjesečno ambiciozna mjera u zemlji u kojoj su troškovi života i financijska sigurnost u starosti već godinama predmet rasprava.
Za današnje šestogodišnjake 65. rođendan još je gotovo šest desetljeća daleko.
Odluka se može mijenjati ovisno o situaciji u kojoj se država nalazila, što bi onda moglo značiti i nepovratno izgubljen novac.
Osim toga, do tada će se promijeniti cijene, plaće, mirovinski sustav i vrijednost novca, načini života, a i svijet…
