Prije dvadesetak godina malo tko je mogao zamisliti da će ljudi zarađivati snimanjem vlastitog života za društvene mreže, upravljanjem profilima na Instagramu ili razvijanjem aplikacija. Danas su to sasvim uobičajeni poslovi. No, što nas čeka za sljedećih 15 godina?
Generacije koje danas pohađaju vrtiće i osnovne škole mogle bi jednog dana raditi poslove koji još nemaju ni službene nazive. Istodobno, neka zanimanja koja danas zapošljavaju milijune ljudi mogla bi postati rijetkost.
Promjene neće zahvatiti samo industriju i tehnologiju. Mijenjat će se trgovine, banke, uredi, zdravstvene ustanove, pa čak i način na koji brinemo o starijima.
Pet zanimanja koja bi do 2041. mogla postati sasvim uobičajena
1. Serviser kućnih robota
Danas pozivamo majstora kada se pokvari perilica rublja ili hladnjak. Za petnaest godina možda ćemo ga zvati jer naš kućni robot više ne može očistiti stan, pripremiti jednostavan obrok ili pomoći starijoj osobi.
Roboti koji obavljaju kućanske poslove već se razvijaju, ali još su daleko od toga da postanu dio svakog doma. Ako se njihova uporaba proširi, trebat će ljudi koji će ih popravljati, održavati i prilagođavati potrebama korisnika.
2. Stručnjak za odnose s umjetnom inteligencijom
Zvuči neobično, ali već danas postoje ljudi koji s umjetnom inteligencijom razgovaraju o osobnim problemima, traže savjete ili razvijaju emocionalnu povezanost s virtualnim sugovornicima.
U budućnosti bi se mogla razviti posebna stručna područja koja će se baviti utjecajem takvih odnosa na mentalno zdravlje, društveni život i međuljudske veze.
3. Detektiv za digitalne identitete
Kako ćemo za petnaest godina znati je li osoba na videosnimci stvarna? Je li glas koji čujemo doista njezin? Je li neki političar zaista izgovorio rečenicu koja se širi internetom?
Lažne snimke i glasovi već danas predstavljaju ozbiljan problem. Zato bi stručnjaci za provjeru digitalnog identiteta i autentičnosti sadržaja mogli postati neizostavni u medijima, bankama, osiguravajućim društvima i pravosuđu.
4. Projektant hrane budućnosti
Hrana uzgojena iz životinjskih stanica, alternativni izvori proteina i proizvodnja povrća u zatvorenim, višekatnim farmama više nisu samo znanstvena fantastika.
Kako raste potreba za održivijom proizvodnjom hrane, mogla bi rasti i potražnja za stručnjacima koji povezuju prehrambenu tehnologiju, biologiju i poljoprivredu.
5. Stručnjak za prilagodbu gradova klimatskim promjenama
Sve češći toplinski valovi, obilne kiše i poplave već mijenjaju način na koji se planiraju naselja.
U budućnosti bi sve važniji mogli biti stručnjaci koji mogu rashladiti gradske četvrti, zaštititi zgrade od ekstremnih vremenskih uvjeta i bolje upravljati kišnicom.
Takvi poslovi djelomično već postoje, ali bi se s vremenom mogli razviti u zasebne specijalizacije.
A koja bi zanimanja mogla nestati?
Neće se svi poslovi jednako lako prilagoditi novim tehnologijama. Posebno su izložena zanimanja koja se temelje na ponavljanju istih zadataka.
Blagajnici bi mogli postati znatno rjeđi. Samonaplatne blagajne već su svakodnevica u mnogim trgovinama, a razvijaju se i sustavi kupnje bez klasičnog prolaska kroz blagajnu.
Radnici na unosu podataka također su među ugroženijima. Poslove prepisivanja, razvrstavanja i obrade standardiziranih dokumenata sve češće mogu obavljati računalni sustavi.
Telefonski anketari i dio operatera korisničke podrške mogli bi izgubiti velik dio današnjih zadataka. Automatizirani sustavi već mogu odgovarati na jednostavna pitanja, zakazivati termine i prikupljati podatke.
Šalterski službenici mogli bi postati rjeđi kako se sve više administrativnih postupaka bude obavljalo putem interneta.
Slična budućnost očekuje i dio radnika u skladištima i sortirnicama, gdje roboti već preuzimaju rutinske zadatke.
Ipak, ni jedno od ovih zanimanja ne mora potpuno nestati. Mnogo je izglednije da će se broj zaposlenih u pojedinim poslovima smanjivati, a preostali radnici obavljati složenije zadatke.
Što kažu brojke?
Prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma iz 2025. godine, do 2030. na globalnom tržištu rada moglo bi nastati oko 170 milijuna novih radnih mjesta, dok bi približno 92 milijuna postojećih moglo biti potisnuto.
To bi značilo neto povećanje od 78 milijuna radnih mjesta, ali ne nužno i sigurniju budućnost za svakog zaposlenika. Nova radna mjesta neće uvijek nastajati ondje gdje stara nestaju, niti će ljudi automatski imati znanja potrebna za prelazak na druge poslove.
Važno je naglasiti i da su to procjene do 2030., a ne pouzdana predviđanja za 2041. godinu.
Hoće li na kraju majstori biti traženiji od uredskih radnika?
Možda najzanimljiviji dio cijele priče jest mogućnost da će neka tradicionalna zanimanja biti otpornija na tehnološke promjene od poslova za koje je danas potrebna visoka razina obrazovanja.
Električari, vodoinstalateri, stručnjaci za grijanje, njegovatelji i brojni drugi radnici obavljaju poslove koje nije jednostavno prepustiti strojevima.
Umjetna inteligencija može za nekoliko sekundi analizirati dokument, napisati izvješće ili obraditi veliku količinu podataka.l, ali popraviti puknutu cijev u staroj kući, postaviti električne instalacije ili njegovati bolesnu osobu u nepredvidivim okolnostima mnogo je složeniji zadatak za robota.
To ne znači da su takva zanimanja potpuno sigurna, nego da će se njihova automatizacija vjerojatno odvijati drukčijim tempom.
Za što onda školovati današnju djecu?
Možda više nije dovoljno razmišljati samo o tome koje će zanimanje dijete jednog dana odabrati.
Mnogo važnije moglo bi postati koliko će brzo moći usvajati nova znanja, prilagođavati se promjenama i raditi s tehnologijama koje se tek razvijaju.
Jer dijete koje danas ima pet ili deset godina na tržište rada moglo bi ući u svijetu u kojem će neka današnja zanimanja biti gotovo zaboravljena, a druga, koja još ne poznajemo, potpuno uobičajena.
I dok se godinama govorilo da će strojevi zamijeniti fizičke radnike, budućnost bi mogla donijeti neočekivan obrat: možda će upravo čovjek koji zna nešto popraviti vlastitim rukama biti traženiji od onoga koji cijeli dan sjedi za računalom.
