Danas ih povezujemo s luksuzom, kvalitetom, tradicijom i njemačkom gospodarskom moći. Njihove proizvode kupujemo, u njihovim restoranima večeramo, a neke od njihovih zgrada obilazimo kao turističke atrakcije. Ipak, iza pojedinih poznatih imena krije se povijest koja vodi ravno u najmračnije razdoblje Njemačke.
Kada je nacistička Njemačka kapitulirala 1945. godine, srušen je politički sustav koji je Europu odveo u rat i genocid. No, nisu nestale sve tvornice, kompanije, restorani i gospodarske strukture koje su tijekom dvanaest godina nacističke vlasti bile dio njemačkog društva.
Neke su kompanije proizvodile vojnu opremu, neke koristile prisilne radnike, neke profitirale od oduzimanja židovske imovine, a pojedini ugostiteljski objekti bili su mjesta na kojima se nacistički pokret politički organizirao.
Osam desetljeća poslije mnogi od tih naziva i dalje postoje.
Kako su preživjeli? Jesu li se suočili sa svojom prošlošću? I koliko zapravo znamo o povijesti brendova kojima danas vjerujemo?
Hugo Boss: Od uniformi do svjetskih modnih pista
Danas je Hugo Boss sinonim za elegantna odijela, poslovnu modu i premium odjeću. No povijest kompanije iz Metzingena ima i znatno mračnije poglavlje.
Osnivač Hugo Ferdinand Boss bio je član nacističke stranke, a njegova tvornica tijekom nacističkog razdoblja proizvodila je uniforme za njemačke državne i stranačke organizacije, uključujući SS.
Važno je pritom razjasniti često ponavljanu zabludu: Hugo Boss nije dizajnirao prepoznatljive crne SS uniforme, nego ih je njegova tvornica proizvodila.
Tijekom Drugog svjetskog rata kompanija je koristila i prisilni rad. Nakon rata osnivač je prošao postupak denacifikacije, a tvrtka je nastavila poslovati.
Danas je Hugo Boss međunarodno poznata modna kuća koja je javno priznala i istražila taj dio svoje povijesti.
Adidas i Puma: Dva brata, dvije kompanije i nacistička prošlost
Priča o Adidasu i Pumi počinje u bavarskom Herzogenaurachu, gdje su braća Adolf i Rudolf Dassler zajednički proizvodila sportsku obuću.
Obojica su 1933. pristupila nacističkoj stranci. Njihova je tvornica tijekom rata bila uključena i u ratnu proizvodnju.
Nakon rata braća su se razišla. Rudolf je 1948. osnovao Pumu, a Adolf godinu poslije Adidas.
Njihovo rivalstvo postalo je jedna od najpoznatijih poslovnih priča 20. stoljeća.
Danas milijuni ljudi nose njihove proizvode, a malo tko pri kupnji tenisica razmišlja o političkom i društvenom okruženju u kojem su nastali temelji tih kompanija.
Volkswagen: Automobil koji je trebao motorizirati Hitlerovu Njemačku
Volkswagen je jedan od najupečatljivijih primjera povezanosti industrije i nacističkog režima.
Tvrtka je osnovana 1937. godine u okviru projekta kojim je režim obećavao pristupačan automobil širokim slojevima stanovništva.
Umjesto masovne proizvodnje civilnih automobila, rat je tvorničke kapacitete preusmjerio na vojna vozila i opremu.
U proizvodnji su korišteni i prisilni radnici, uključujući zatvorenike koncentracijskih logora.
Nakon rata Volkswagen je pod britanskom upravom postupno obnovio civilnu proizvodnju. Njegova Buba postala je jedan od najprepoznatljivijih automobila u povijesti.
Automobil zamišljen u nacističkom projektu tako je, u posve drukčijim političkim okolnostima, postao simbol poslijeratnog njemačkog gospodarskog uspjeha.
BMW, Mercedes-Benz i Porsche: Luksuz iza kojeg stoji ratna industrija
Njemačka automobilska industrija nikako nije bila odvojena od ratnog gospodarstva.
BMW je tijekom Drugog svjetskog rata proizvodio zrakoplovne motore i koristio prisilnu radnu snagu, uključujući zatvorenike koncentracijskih logora.
Daimler-Benz, prethodnik današnjeg Mercedes-Benza, proizvodio je vojna vozila, motore i drugu ratnu opremu te također koristio prisilni rad.
Ferdinand Porsche bio je uključen u razvoj Volkswagenova projekta i nacističku ratnu industriju. Povijest današnjeg automobilskog brenda Porsche zato se ne može promatrati bez uloge njegova osnivača.
Danas su BMW, Mercedes-Benz i Porsche simboli prestiža, tehnološke izvrsnosti i visokih cijena.
Njihova poslijeratna povijest pokazuje kako se gospodarski identitet može promijeniti, čak i kada se prošlost ne može izbrisati.
Münchenske pivnice: Mjesta na kojima se pisala povijest nacizma
Možda najneobičniji dio ove priče krije se u restoranima i pivnicama.
U središtu Münchena nalazi se Hofbräuhaus, jedna od najpoznatijih pivnica na svijetu. Svakodnevno je posjećuju turisti iz različitih zemalja, privučeni bavarskom hranom, pivom i tradicijom.
No upravo je ondje 24. veljače 1920. Adolf Hitler predstavio program Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke, NSDAP-a.
Hofbräuhaus nije bio nacistička ustanova. Postojao je stoljećima prije Hitlera, ali je njegov prostor postao mjesto važnog događaja u povijesti nacističkog pokreta.
Sličnu povijest ima i münchenski Hofbräukeller, u kojem je Hitler održavao rane političke govore.
Druga poznata pivnica, Bürgerbräukeller, bila je mjesto početka neuspjelog nacističkog puča 1923. godine. Ondje je 1939. Georg Elser pokušao ubiti Hitlera postavljanjem bombe. Hitler je napustio prostor neposredno prije eksplozije.
Za razliku od Hofbräuhausa i Hofbräukellera, Bürgerbräukeller više ne postoji. Zgrada je srušena 1979. godine, dok je primjerice Hitlerovo odmaralište, tzv. Orlovo gnijezdo omiljeno među turistima i danas (jučer zapaljeno, čitaj vijesti na našem portalu).
Upravo ti primjeri pokazuju koliko različita može biti sudbina povijesnih mjesta: neka nestanu, a druga nastave živjeti.
Siemens i Bosch: Industrijski divovi u ratnom gospodarstvu
Njemačka industrijska moć nije nastala nakon Drugog svjetskog rata. Brojne kompanije već su desetljećima prije nacizma bile međunarodno poznate.
Siemens je tijekom rata sudjelovao u njemačkom ratnom gospodarstvu i također koristio prisilni rad, uključujući rad zatvorenika koncentracijskih logora.
I Bosch je proizvodio opremu važnu za ratnu industriju, te koristio prisilnu radnu snagu.
No Boschova povijest istodobno pokazuje zašto pojednostavljena slika nije dovoljna. Pojedini ljudi povezani s kompanijom pomagali su progonjenima i sudjelovali u aktivnostima protiv nacističkog režima.
Povijest jedne kompanije zato ne mora biti priča o jedinstvenom stavu svih njezinih zaposlenika i rukovoditelja.
Bayer, BASF i kemijska industrija: Jedno od najmračnijih poglavlja
Posebno teško nasljeđe nosi njemačka kemijska industrija.
Bayer i BASF prije nacističkog razdoblja postali su dio industrijskog koncerna IG Farben, osnovanog 1925. godine.
IG Farben bio je duboko uključen u nacističko ratno gospodarstvo, proizvodnju sintetičkog goriva i gume, te iskorištavanje prisilnog rada.
Njegov projekt u Auschwitzu-Monowitzu postao je jedan od najstrašnijih primjera povezanosti privatne industrije i sustava koncentracijskih logora.
Tvrtke povezane s IG Farbenom proizvodile su i kemijske proizvode korištene u ratnom i genocidnom sustavu. Pritom je važno razlikovati odgovornosti pojedinih poduzeća i njihovih tadašnjih uprava.
Nakon rata saveznici su pokrenuli razgradnju IG Farbena. Bayer i BASF ponovno su se razvili kao zasebne kompanije.
Danas su među najpoznatijim svjetskim imenima u farmaceutskoj i kemijskoj industriji.
Banke i osiguravajuća društva: Novac također ima svoju povijest
Ratno gospodarstvo nije moglo funkcionirati bez financijskih institucija.
Deutsche Bank bila je uključena u gospodarski sustav nacističke Njemačke, uključujući procese oduzimanja i prijenosa židovske imovine.
Allianz je poslovao tijekom nacističkog razdoblja, a njegovi tadašnji čelnici imali su veze s režimom. Povijesna istraživanja bavila su se i odnosom kompanije prema osiguranju židovske imovine te posljedicama progona.
Obje kompanije nastavile su poslovati nakon rata i postale velika međunarodna imena.
Njihova povijest podsjeća da odgovornost za nacističke zločine nije ograničena na vojsku, politiku ili proizvodnju oružja. Gospodarski sustav obuhvaćao je i banke, osiguravatelje, dobavljače i brojne druge institucije.
Kako su svi oni preživjeli 1945. godinu?
Nije baš tako jednostavno.
Nakon završetka rata Njemačka je bila razorena. Saveznici su provodili denacifikaciju, pojedini industrijalci bili su procesuirani, a određena poduzeća rasformirana ili reorganizirana.
No, potpuno uklanjanje industrijskih i gospodarskih struktura značilo bi i dodatno otežavanje obnove zemlje.
Tvornice, stručnjaci, tehnologija i proizvodni kapaciteti bili su potrebni za poslijeratni oporavak.
S vremenom je gospodarska obnova Zapadne Njemačke, poznata kao Wirtschaftswunder, omogućila velikom broju kompanija da se ponovno razviju.
Neke su promijenile vlasnike i uprave, a druge su promijenile proizvode i tržišta. Pojedine su desetljećima izbjegavale otvoreno govoriti o vlastitoj prošlosti.
Tek kasnije, pod pritiskom javnosti, povjesničara i zahtjeva za odštetom, brojne kompanije naručile su neovisna povijesna istraživanja i priznale korištenje prisilnog rada ili druge oblike povezanosti s nacističkim režimom.
Njemačke kompanije sudjelovale su i u financiranju fonda za obeštećenje bivših prisilnih radnika.
Može li brend imati novu budućnost, a zadržati odgovornost za prošlost?
Upravo je to pitanje koje povezuje sve ove primjere.
Nije isto proizvoditi uniforme za nacističke organizacije, koristiti zatvorenike koncentracijskih logora, biti uključen u sustavno oduzimanje imovine ili imati restoran u kojem je održan politički skup.
Povijesna odgovornost mora se utvrđivati prema stvarnim postupcima, a ne samo prema činjenici da je neka tvrtka postojala između 1933. i 1945. godine.
Ipak, zanimljivo je koliko je današnjeg njemačkog gospodarskog identiteta povezano s kompanijama koje su preživjele to razdoblje.
U izlozima vidimo luksuzna odijela. Na cestama prestižne automobile. U trgovinama sportsku obuću. U Münchenu turisti sjede za stolovima pivnica u kojima su se prije gotovo jednog stoljeća održavali politički skupovi koji su obilježili europsku povijest.
To ne znači da su današnji proizvodi ili njihovi kupci povezani s ideologijom nacizma, ali povijest nije nestala onda kada je završio rat.
Nameće se pitanje, kako su ti brendovi preživjeli i je li možda njihov današnji uspjeh popraćen spremnošću da se vlastita prošlost prizna, istraži i nikada ne zaboravi ili im je upravo ta vlast pogodovala, a dobro plivaju i uz svaku drugu… Odgovorite sami.
Ivana Medved
