Francuska se suočava s velikim valom studentskih prosvjeda, koji su sve manje to, a nemiri su zahvatili i susjednu Belgiju. Sukobi s policijom, zapaljena vozila, blokirane škole i stotine uhićenih ponovno su otvorili pitanje društvenih napetosti u Europi. Može li se nešto slično dogoditi i u Njemačkoj?
Ono što je počelo kao nezadovoljstvo mladih obrazovnim sustavom preraslo je u šire prosvjede, a pojedini skupovi završili su nasilnim sukobima s policijom. U više francuskih gradova došlo je do ozbiljnih incidenata.
Slični prizori zabilježeni su u Belgiji, gdje su se učenici pobunili protiv reformi obrazovanja i planiranih proračunskih rezova; oko 30.000 ljudi sudjelovalo je u prosvjedima protiv vladinih mjera štednje. A onda su maskirane skupine gađale policiju kamenjem i pirotehnikom, a policija je odgovorila suzavcem i vodenim topovima.
No, što je izazvalo nezadovoljstvo?
Iako se povodi razlikuju, Francusku i Belgiju povezuju problemi financiranja javnih usluga, životnih troškova i nezadovoljstva mladih vlastitim perspektivama.
Dok vlasti ističu potrebu zaštite javnog reda, optužuje ih se za pretjeranu uporabu sile. Teško je gledati snimke nereda ne pitajući se možemo li isto očekivati i na njemačkim ulicama.
Njemačka se trenutno ne suočava s usporedivim valom studentskih nereda, ali ni ona nije imuna na društvene napetosti.
Gospodarski problemi, rast troškova života, rasprave o migracijskoj politici, financiranju javnih usluga i politička polarizacija već godinama izazivaju nezadovoljstvo dijela stanovništva.
Njemačka također ima iskustva s velikim demonstracijama, uključujući prosvjede poljoprivrednika, sindikalne akcije i politička okupljanja.
Prema podacima Saveznog kriminalističkog ureda, tijekom 2025. zabilježeno je 85.837 politički motiviranih kaznenih djela, što je novi rekord. Taj podatak govori o ozbiljnosti političkih napetosti, ali ipak sam po sebi ne znači da Njemačkoj prijete neredi poput onih u Francuskoj.
Zašto se prosvjedi šire preko granica? Društvene mreže omogućuju da snimke demonstracija, policijskih intervencija i pozivi na okupljanje u kratkom vremenu dođu do milijuna ljudi.
Upravo su francuski studentski prosvjedi poslužili kao jedan od poticaja mladima u Belgiji.
Širenje ideja i prosvjednih metoda ne znači nužno i širenje nasilja, ali ipak se čini da je cijela Europa pod pritiskom i da treba biti spremna na slične scenarije.
Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier početkom listopada upozorio je na opasnost dubokih političkih podjela i širenja dezinformacija. Njegovo upozorenje odnosilo se na njemačku demokraciju, ali se uklapa u širu europsku raspravu o slabljenju povjerenja u političke institucije.
U takvim okolnostima raste i značaj političkih pokreta koji nezadovoljstvo građana pokušavaju pretvoriti u širu društvenu mobilizaciju.
Pojedini politički akteri potiču nemire, dok u Belgiji postoje i tvrdnje o djelovanju radikalnih skupina među prosvjednicima. Slična upozorenja pojavljuju se i u Francuskoj, gdje analitičari bilježe sudjelovanje nasilnih skupina izvan studentskog pokreta.
Za njemačke sigurnosne službe posebno je važno pitanje mogu li radikalne skupine iskoristiti neke buduće masovne demonstracije za izazivanje nasilja i kako to spriječiti prije nego do toga dođe.
Odgovor Njemačke, ali i Europe na takve pojave mora biti odlučan, a snaga se ogledati ne samo u strogoći prema onima koji ugrožavaju javni red, nego i u sposobnosti da se takve prijetnje pravodobno prepoznaju i spriječe…
Jer sigurnost i demokracija nisu suprotnosti. Jedna bez druge teško mogu opstati.
Autor: Ivana Medved
