Posljednjih dana njemačka policija ponovno traga za nekoliko maloljetnih djevojčica, među kojima je i 13-godišnja Laura iz Saske. Javnost je nedavno potresao i tragičan slučaj 13-godišnje Lise, čije je tijelo pronađeno nakon višednevne potrage.
Učestale vijesti o nestancima djevojčica iste dobi otvaraju pitanje koliko djece zapravo nestaje u Njemačkoj i koliko ih se uspije pronaći.
Prema podacima Saveznog kriminalističkog ureda (BKA), tijekom 2025. godine u Njemačkoj je zabilježeno oko 108.900 prijava nestanka djece i maloljetnika.
Od toga se približno 19.253 slučaja odnosilo na djecu do uključivo 13 godina. Do kraja godine razriješeno je više od 18.500 tih slučajeva, odnosno približno 96 posto.
Važno je naglasiti da broj prijava ne znači i jednak broj različite djece. Neki maloljetnici više puta napuštaju dom ili ustanove u kojima borave pa se njihovi nestanci ponovno evidentiraju.
Razlozi nestanaka su različiti. Među njima su obiteljski sukobi, bijeg od kuće, problemi u školi, oduzimanje djece u sporovima oko skrbništva, te samovoljni odlasci iz ustanova. U manjem broju slučajeva postoji sumnja na nesreću ili kazneno djelo.
Iako se velika većina djece pronađe, pojedini slučajevi ostaju neriješeni godinama.
Što učiniti ako dijete nestane?
Njemačka policija upozorava da roditelji ne trebaju čekati 24 sata kako bi prijavili nestanak. Ako je dijete nestalo i ne zna se gdje se nalazi, potrebno je odmah kontaktirati policiju, a u hitnim slučajevima nazvati 110.
Roditelji bi trebali pripremiti noviju fotografiju djeteta, opis odjeće, podatke o posljednjem poznatom mjestu boravka te informacije o prijateljima, kontaktima i mogućim odredištima.
Građani koji prepoznaju nestalo dijete ili imaju korisne informacije trebaju ih prijaviti policiji, a ne samostalno pokušavati istraživati slučaj.
Najvažnije za roditelje djece, posebno djece u tinejdžerskim godinama, po savjetima njemačkih stručnjaka je:
djeca trebaju znati da se roditeljima mogu obratiti bez straha, čak i kada su pogriješili, našli se u neugodnoj situaciji ili nešto skrivaju. Povjerenje i redoviti razgovori mogu pomoći roditeljima da na vrijeme primijete promjene u ponašanju, povlačenje, strahove ili druge znakove problema.
Važno je znati s kim dijete provodi vrijeme, kamo odlazi i kada se očekuje njegov povratak. S djecom je korisno unaprijed dogovoriti redovito javljanje, sigurne načine povratka kući te postupanje u nepredviđenim situacijama.
Roditeljima se preporučuje i da imaju novije fotografije svoje djece, na kojima se jasno vidi lice, te da poznaju osnovne podatke koji bi mogli pomoći policiji u slučaju nestanka.
Posebnu pozornost treba posvetiti internetu i društvenim mrežama. Djecu je potrebno upozoriti na opasnosti dopisivanja s nepoznatim osobama, dijeljenja lokacije i dogovaranja susreta bez znanja roditelja.
Praćenje lokacije putem mobitela može biti dodatna sigurnosna mjera, ali uz dogovor s djetetom, poštovanje njegove privatnosti i svijest da tehnologija ne može zamijeniti međusobno povjerenje.
Najvažnije je da dijete zna kako uvijek može nazvati roditelja i zatražiti pomoć, bez obzira na okolnosti.


































































